Autor: Philip Bowring
U posljednje vrijeme mnogo se čulo o američkoj izuzetnosti. Američki dolar je bio izuzetno jak, posebno u odnosu na azijske valute i posebno jen, dok su američke dionice bile u produženom procvatu zbog, ali ne isključivo, takozvane Sedam veličanstvenih – Alphabet, Amazon, Apple, Meta, Microsoft, Nvidia, Tesla. U širem smislu, profit je također raso na pozadini održivog perioda ekonomskog rasta. Ali omjer cijene i zarade vodećeg indeksa, S&P 500, trenutno iznosi 27,5. Čak i jednako ponderisani indeks koji smanjuje uticaj nekoliko velikih glamuroznih dionica je na nivou rijetko viđenom prije.
Sve vreme dok je većina stranih ekonomija i tržišta bila u zastoju, kao i kod većine Evrope, i ili se suočavaju sa teškim smetnjama u varenju, kao u Kini sa svojim ogromnim prekomernim ulaganjem u imovinu i proizvodnju, drugde, Japan ima preterano slabu valutu koja nadoknađuje dobitke na berzi , Koreja sada ima unutrašnje političke probleme, Tajvan međunarodne, tržišta ASEAN-a su tanka i neuzbudljiva i dominiraju porodica i kvazi država oligopoli. Indija je blistala, ali će možda morati da pauzira, dok tržišta velikih zemalja poput Brazila i Turske dobijaju oskudnu stranu pažnju. Uz nekoliko izuzetaka, cijene minerala su niske, što šteti Australiji i Kanadi.
Činjenica je da gotovo sva ova alternativna mjesta nude obilje velikih dionica sa solidnom evidencijom zarada, umjerenim procjenama i trenutno su jeftine valute u odnosu na dolar uprkos tome što uživaju u velikim suficitima na tekućem računu na kojima bi Amerikanci trebali pozavidjeti. Američki period snažnog rasta i snažnog dolara zasnivao se na stalno rastućem nivou državnog duga i inozemnog zaduživanja koji su kamate održavale relativno visokim.
Sada sa Wall Streeta poručuje da su možda još bolja vremena zahvaljujući Trumpovom obećanju o lomači propisa koji će omogućiti porast preuzimanja i poplavu novih investicija, posebno u bušenje nafte i plina. Na SAD se također može gledati kao na sigurno utočište od carina kojima prijete trgovinskim partnerima Kini, Meksiku, Kanadi i Evropi. Kao najveći nasilnik u bloku, ima sposobnost da proširi izuzetnost odbacivanjem globalne politike slobodne trgovine koju je dugo promovirao i od koje je imao velike koristi. Slično tome, američki dolar je podstaknut tarifnom štetom za koju se pretpostavlja da će biti nanesena tuđim ekonomijama i njihovim valutama. I mogućnošću da će Trumpova porezna politika spriječiti daljnji pad kamatnih stopa.
Ipak, postoji nešto bizarno u kombinaciji jakog dolara, jakog Wall Streeta i buma cijene Bitcoina i drugih Diznilendskih valuta inspirisanog Trampom. Slično tome, dolar je podstaknut štetom od strane tarifa za koju se pretpostavlja da će biti nanesena drugim ekonomijama i njihovim valutama. I mogućnošću da će Trumpova porezna politika spriječiti daljnji pad kamatnih stopa. Ako Wall Street misli da su Trumpove prijetnje saveznicima Kanadi, Meksiku, Grenlandu/Danskoj, i njegovom isto toliko van kontrole Elona Muska, recept za prosperitet, onda budućnost sigurno više leži na Kini i njenom rastućem broju prijatelja izvan istočne Azije .
Naravno, SAD se imaju čime pohvaliti na korporativnom nivou i svojim vodstvom u toliko novih tehnologija, posebno čija je zarada djelimično nadoknadila ogroman trgovinski deficit SAD-a. Takođe ima ogroman niz stalno profitabilnih kompanija koje se lako zadužuju i koje plaćaju dividende, koje bi investitori trebali rado držati kroz kruženje sentimenta, koliko god bilo divlje.
Ali na nacionalnom nivou, izuzetnost ne može zauvek podržavati nivoe tržišne vrednosti i deficita tekućeg računa i vlade koje bi bilo nemoguće dostići u većini ostatka sveta. Zaista, oba deficita su gora od onih koji su doveli do azijske krize 1997-99. koja je devastirala ekonomije od Koreje do Tajlanda i Indonezije. Time je okončana decenija izuzetnog rasta za te ekonomije, djelimično zasnovana na uvjerenju da se deficit tekućeg računa od 4 posto godišnje može nastaviti na neodređeno vrijeme. Isto tako, decenija izuzetnosti Kine završila je nagomilavanjem dugova, uglavnom domaćih, koji su finansirali neprofitabilne projekte.
Kao ilustracija percepcije tržišta, Tesline dionice prodaju se s oko 100 puta većom zaradom, dok se njen kineski rival BYD, koji ju je nedavno pretekao po prodaji električnih vozila, prodaje sa 20 puta većom zaradom. Iako mogu postojati razumni razlozi za dio jaza, mnogo se objašnjava raspoloženjem investitora u SAD-u i Kini. Isto tako, dionice tehnologije na Tajvanu nisu pratile svoje američke ekvivalente. Na drugom nivou, najveća kineska državna banka koja kotira u inostranstvu ima prinos od dividende od 10 posto, a Citigroup 3 posto.
Kada će doći do prelomne tačke, naravno, nije poznato. Ali možemo biti sigurni u dugoročnu štetu koja se nanosi za dolar, pa čak i za SAD općenito. Korištenje pozicije dolara kao političkog oružja, najočiglednije protiv Rusije, već je dovelo do pitanja među centralnim bankama s velikim posjedima američkih trezora. Kina je smanjila svoje udjele i možda je prošlo vrijeme da drugi azijski vlasnici diverzifikuju. Ukupni trenutni strani fondovi kao procenat trezora su blago pali, ali samo zbog brzog rasta ukupnog duga, ali uprkos nekim intervencijama da se jen stabilizuje prodajom dolara, ukupni iznos Japana je još uvijek u porastu. Strano vlasništvo općenito sada iznosi 29 posto ukupnog i otprilike podijeljeno između službenih i privatnih posjeda.
U situaciji još uvijek brzog rasta duga, taj strani postotak je očigledno potencijalno mnogo promjenjiviji od domaćeg vlasništva. Japan možda ima relativno veći državni dug, ali samo mali iznos je u stranom vlasništvu.
Utjecaj velikih novih trgovinskih ograničenja SAD-a potaknut će tri moguća odgovora: kontrarestrikcije usmjerene na kompanije u kojima su SAD sada konkurentne; poticaje za regionalne trgovinske paktove koji de facto diskriminiraju SAD; pritisak da se poveća domaća potražnja negdje drugdje – posebno potrošnja u Kini.
Što se tiče američkog deficita tekućeg računa, nejasno je da li će Trampove tarife, kakve god da se pokažu, učiniti mnogo za rebalans trgovine i smanjenje deficita na održiv nivo. Privilegovani položaj dolara koji mu omogućava da ima tako ogromne deficite od sada je pod sve većom lupom. Jedine sile koje ga mogu srušiti su ozbiljna recesija, niže kamatne stope, niži prinosi na kapital i prateći nagli i kontinuirani pad dolara koji bi učinio više od Trumpovih tarifa za smanjenje deficita. Sve su neizbežne. Jedino pitanje je: kada?
