Autor Troy Stangarone
Donald Tramp bi se trebao vratiti u Bijelu kuću kasnije ovog mjeseca. Mnogi svjetski lideri strahuju od njegovog povratka i nisu sigurni kako najbolje upravljati odnosima s dolazećom Trumpovom administracijom.
Iako postoje neki jedinstveni aspekti zabrinutosti svake zemlje, za Južnu Koreju, neizvjesnost dolazi od ekonomske politike koja će imati negativan utjecaj na korejsku ekonomiju, pritiska na Južnu Koreju da više doprinese obrani i da li bilo koji novi pristup Sjevernoj Koreji čini ili ne uključuje stavove Seula o tome kako upravljati odnosima sa Pjongjangom. Ova zabrinutost samo je pojačana domaćom političkom nesigurnošću Seula koja proizlazi iz opoziva predsjednika Yoon Suk Yeola. Međutim, tom neizvjesnošću se može upravljati u određenoj mjeri ako južnokorejske kompanije i političari bolje razumiju Trumpovu taktiku i motivaciju.
Dok Trump radi na stvaranju privida nepredvidljivosti, on koristi nesigurnost koju stvara svojim naizgled kontradiktornim izjavama i postupcima kako bi proizveo polugu. Razvijanje poluge je ključna komponenta Trumpovog pristupa politici. Bilo da prijeti povlačenjem iz Sporazuma o slobodnoj trgovini između SAD-a i Koreje ili prijeti “vatrom i bijesom” Sjevernoj Koreji, Trump radi na razvijanju utjecaja na potencijalne pregovaračke partnere. Scott Bessent, Trumpov novi ministar financija, sugerirao je isto toliko o Trumpovim novijim tarifnim prijedlozima.
U ovom kontekstu, važno je imati na umu uvjerenja koja je Trump zadržao još od 1980-ih, da su Sjedinjene Države opljačkane i u trgovini i u nacionalnoj sigurnosti od strane svojih saveznika. Godine 1987. rekao je: „Mnogi ljudi su umorni od gledanja kako druge zemlje otimaju Sjedinjene Države. … Smeju nam se iza leđa. Smeju nam se zbog naše sopstvene gluposti.” Iste godine, u oglasu u The Washington Postu, Trump je osudio Sjedinjene Države zbog zaštite pošiljki nafte sa Bliskog istoka, rekavši: „Svijet se smije američkim političarima dok štitimo brodove koje ne posjedujemo, prevozeći naftu koju ne posjedujemo ne treba, namijenjen saveznicima koji neće pomoći.”
Često se za Trampa govorilo da ga treba shvatiti ozbiljno, ako ne i doslovno. U slučaju trgovine i očekivanja više od saveznika, Trumpa treba shvatiti ozbiljno s obzirom na njegovu dugu povijest po ovim pitanjima, čak i ako iznos carina za bilo koju određenu zemlju, na primjer, ne treba shvatiti doslovno. Ali postoji i element lične nezadovoljstva koji se može vidjeti u njegovim komentarima.
Ali zašto Trump tako negativno gleda na američke trgovinske odnose i odnose sa saveznicima? Trumpovo iskustvo u poslovanju, posebno nekretninama, može pružiti uvid. U industriji nekretnina, cilj je izvući rentu iz nekretnine. Što je nekretnina više klase, to se može izvući veća renta. U ovom kontekstu, ne postoji lanac nabavke ili komparativne prednosti trgovine koje bi mogle imati koristi od više kompanija ili zemalja, već samo imovina iz koje se izvlači renta. Dakle, vi ili pobjeđujete ili gubite, a ne dinamiku win-win koju su kreatori politike vodili od kraja Drugog svjetskog rata na Zapadu i globalno od kraja Hladnog rata.
Za Trumpa, trgovinski sporazumi i savezi su imovina iz koje Sjedinjene Države nisu izvlačile rentu koju bi mogle za najveću svjetsku ekonomiju ili najmoćniju vojsku. Da su Sjedinjene Države imale trgovinski deficit sa zemljama poput Južne Koreje ili da je veći dio NATO-a tek nedavno počeo ispunjavati svoje zahtjeve za potrošnju samo su dokaz za Trumpa. Upravo je ovo gledište navelo Trumpa da povjeruje da američki saveznici i partneri “otkidaju” Sjedinjene Države.
Šta Južna Koreja može učiniti u tom kontekstu? Kratkoročno, korejske kompanije moraju biti agresivnije u odbrani svojih interesa s Trumpovom administracijom nego što su bile s prethodnim američkim administracijama. Tokom Trumpovog prvog mandata, postojao je proces da kompanije dobiju izuzeće od carina nametnutih Kini. Bit će ključno slijediti buduća izuzeća od tarifa.
U oblastima politike, za korejske firme će biti važno da pokažu Trumpovoj administraciji kako će ulaganja u skladu sa Zakonom o smanjenju inflacije i Zakonom o CHIPS-u povećati broj radnih mjesta u proizvodnji u SAD-u za vrijeme Trumpove administracije i kako će planovi koje imaju za buduća ulaganja također povećati . Kako kompanije razvijaju ove investicione planove, što će Trump očekivati, morat će izbjeći greške izvršnog direktora SoftBanka Masayoshija Sona, koji se obavezao da će uložiti 100 milijardi dolara u Sjedinjene Države samo da bi ga Trump natjerao da udvostruči taj iznos.
Kada se trenutna politička kriza riješi, južnokorejska vlada će morati igrati veću ulogu. Smanjenje trgovinskog deficita trebalo bi da bude početni korak, ali će Trampa morati da angažuje na suštinske načine koji će se baviti njegovim zabrinutostima, istovremeno uzimajući u obzir i sopstvene nacionalne interese Južne Koreje. Neće biti dovoljan samo pokušaj da se drži granica trgovine ili podjele tereta.
Troy Stangarone je direktor Hyundai Motor-Korea Foundation Centra za korejsku istoriju i javnu politiku i zamjenik direktora Indo-Pacifičkog programa u Centru Woodrow Wilson.
