Pravi izazov počinje nakon dogovora o taocima

Hamasu je ostala samo jedna karta, još jedan novčić u džepu. „Ovo nije isti Hamas kao tokom [Gilad] Schalit dogovor,” rekao mi je visoki izvor. “Tada su imali potpunu kontrolu nad [Gaza] Skinite se sa svim netaknutim mehanizmima. Ono što su tada dobili je bio bonus. U današnjoj situaciji, Hamas bi se rado odrekao talaca – svoje posljednje karte – samo da bi se vratio tamo gdje su bili prije 7. oktobra.”

Ovo možda nudi proporcionalnu perspektivu dok pristupamo sporazumu o oslobađanju talaca. “Nijedan premijer ne bi želio da bude u ovoj situaciji – odlučivanje između talaca i budućih opasnosti. Takav dogovor je uvijek nabijen mnogim emocijama.”

Ali postoji širi pogled – mi nemamo više ništa da dobijemo od produžavanja rata, jer smo već postigli glavne ciljeve. Kao što su prošle dvije sedmice pokazale, Izrael je na ivici stagnacije u Gazi, a cijena je više žrtava. Ovo je cijena borbe koja se mora nastaviti sve dok ne vratimo posljednjeg taoca. Već gledam dane nakon implementacije dogovora. “Dan poslije” je za nas Izraelce daleko važniji od političkog cilja beskonačnog promišljanja o tome šta će se poslije dogoditi u Gazi. Za nas Jevreje, oslobađanje talaca ispuniće jedno od najvećih ratnih dostignuća. Na početku rata, bilo je vrlo teško zamisliti kraj u kojem će Hamas biti slomljen, Gaza u ruševinama, a mi ćemo povratiti brojne taoce bez ostavljanja živih talaca u Hamasovim rukama.

Ne možemo lako odbaciti glasove koji odmjeravaju vrijednost dogovora u odnosu na buduće opasnosti. Ali ja imam odgovor na ovo. Iako je Hamas možda poput kraste trave – nismo u potpunosti zaplijenili teren – on nema ofanzivne sposobnosti, a društvo u Gazi u cjelini je pretrpjelo gubitke iznad svega što su zamislili. Što se tiče opasnosti od oslobođenih zatvorenika, 7. oktobar je dokazao da Palestincima ne nedostaje masovnih ubica. Ono što su ovi ljudožderi naučili je da je cijena masakra i otmice potpuni rat s razaranjem masovnih razmjera, uključujući ubijanje hiljada terorista i neizbježne civilne žrtve među onima koji su zarobljeni kao živi štit za ubilačke bande.

To ranije nije bio slučaj. Sporazum o Džibrilu iz 1985. dao je zamah izbijanju prve Intifade 1987. godine, a Schalitov sporazum je među neprijateljima stvorio osjećaj da nisu platili cijenu za otmicu. Čak i oni koji se prisjećaju postignuća Jom Kipurskog rata znaju da je terorizam nakon toga dobio zamah i da su 1970-te bile pune mega-napada.

Ovog puta uvjeti su takvi da će izraelska vlada i ID tražiti visoke cijene do obnove kampanje u Gazi ako se preduzmu bilo kakve ofanzivne akcije.

“7. oktobar zahtijeva od nas da okončamo politiku zadržavanja”, obećavaju jerusalimski zvaničnici. “To znači da ćemo djelovati ne samo u slučaju direktnog napada, već i protiv pokušaja ponovnog naoružavanja.”

Izazov leži na vladi, jer bi vojni odgovor mogao stvoriti trenja s američkom administracijom, a činjenice će morati biti utvrđene. “Gaza će se tretirati kao Tulkarm. Aktivnosti u Gazi će postati rutinska sigurnost”, kažu zvaničnici Jerusalema. Oko 17 sati u srijedu, Hamasov odgovor na formulisani sporazum nije primljen, uprkos svom čavrljanju koje je iznenada izbilo u 14 sati, ministri su napeto iščekivali poziv iz ureda premijera Benjamina Netanyahua kako bi razgovarali i glasali o sporazumu.

Tekući test će biti održavanje perimetra, što smanjuje površinu trake za oko 17%. IDF neće biti fizički stacioniran tamo. Kontrolisaće to područje uz ozbiljno dodavanje snaga. Još uvijek nisu utvrđena pravila djelovanja za obezbjeđenje u tom kilometarskom pojasu. Vlada želi da pređe na sledeće poglavlje – Iran. Hoće li se izraelsko društvo na kraju ovog procesa probuditi u različite dane? S obzirom na regionalnu transformaciju koja je nastala pobjedom na sjeveru, ovo možemo očekivati. Oči će biti uprte u Iran. Procjena je da će novoizabrani predsjednik Donald Trump prvo pokušati diplomatske napore s Iranom. Vlada diplomatskim potezima ne daje velike šanse za uspjeh. “Pokušat će ih baciti na koljena.”

Nisu postignuti konačni sporazumi s Trumpovom administracijom, koja će preuzeti vlast sljedeće sedmice. Ali visoki ministri diplomatsko-sigurnosnog kabineta zadovoljni su onim što čuju od Trumpovog tima. Međunarodna arena čeka razjašnjenje. Djelomično oblačno nebo znači da se očekuje ukidanje naloga za hapšenje Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta. Ponašanje haških sudova prema Izraelu uvelike je zakomplikovalo rat protiv terorizma. Američka administracija će ukloniti ovu prepreku. Nakon završetka procesa završetka rata i oslobađanja talaca, bit ćemo ujedinjeniji. Oni koji štete jedinstvu, uključujući frakcije koje prijete stabilnosti vlade, izgubit će podršku javnosti.

Kojeg Trampa ćemo dobiti? Ponašanje novoizabranog predsjednika ove prošle sedmice trebalo bi da podigne crvenu zastavu u Jerusalimu. Nakon južnjačkog sporazuma i pobjede sjevera, Izrael treba da upregne Trumpa za odlučno rukovanje iranskim nuklearnim programom.

Taoci će biti oslobođeni, a možda će se ovo teško poglavlje u istoriji naše države konačno završiti. Ali kako se približava Trumpova inauguracija drugog mandata, čini se da je ovdje odigrao ulogu koja podiže blistavu crvenu zastavu u vezi s njegovim predsjedništvom i stavom prema Izraelu. Njegov glavni pritisak djelovao je prvenstveno na Izrael. Njegove prijetnje paklom Hamasu imale su manji učinak. Izaslanik Whitcof se grubo ponašao prema premijeru, dok je rekao da je vladar Katara “radio Božji posao”.

Trump želi da se ovo završi do njegove inauguracije, a od Izraela se traži da to učini. To uči da bi odnosi SAD i Izraela u Trumpovom drugom mandatu mogli biti problematičniji nego u prvom. Izrael neće moći da pravi ustupke svaki put kada predsednik sa grandioznim težnjama poželi da pokaže svoju moć i vidi rezultate. Rad i smetnje pred nama.

Prije njegovog prvog mandata, tumačenja i prognoze se pamte od najmanje dvojice velikih stručnjaka za bliskoistočne i američko-izraelske odnose, Arona Davida Millera i Daniela Pipesa. Obojica su manje-više predviđali eksploziju između Trumpa i izraelske vlade za otprilike godinu dana i da će se predsjednik okrenuti protiv Izraela. Ovo se zaista nije dogodilo. Trump je bio najpodržavajući i najprijateljskiji predsjednik ikada Izraelu. Moramo se nadati da će to biti istina iu ovom predsjedničkom krugu. Ovog puta Trump stiže u Bijelu kuću snažan, samouvjeren, osjećajući da je dobio gotovo apsolutni mandat od američkog naroda da vodi, upravlja i odlučuje.

Toliko da se čak i odlazeći predsjednik Joe Biden i njegov državni sekretar Antony Blinken u suštini slažu s njim. Bajden je u svom ovosedmičnom govoru pokušao da tvrdi Netanyahuovo ogromno dostignuće za sebe kada je izjavio da Iran “nikada nije bio tako slab kao danas”.

A Blinken je u jednom američkom TV intervjuu rekao: Ovo je trenutak prilike. Prilika da se dugoročno riješi nuklearni izazov koji predstavlja Iran, ali ne samo to, i da se okončaju sve iranske akcije u regiji.

Drugim riječima, nakon pobjede Izraela na sjevernom frontu, dva u jednoj karti – Hezbolah plus Sirija – Blinken i Biden čestitaju na ostvarenoj činjenici. Čak je i izbor generala Aouna za predsjednika Libana rezultat Hezbolahovog statusa narušenog do tačke kolapsa.

Pitanje je šta je Blinken mislio pod “riješiti dugoročno”. Pošto nije precizirao, čini se da podržava bilo koje “rješenje” koje Trump odluči. Ovo bi mogao biti nuklearni sporazum sa stvarnim sadržajem koji u potpunosti neutralizira iranski nuklearni projekt; ili bi to mogao biti vojni udar za uništavanje nuklearnih objekata. Izrael će ponovo morati sam da odluči da li Trampu daje prednost u potezima za koje će on odlučiti ili će pokrenuti sopstveni napad na objekte. Postoji osjećaj da, ako Trump uloži u okončanje rata u Gazi, i pokuša okončati rat u Ukrajini, neće htjeti vidjeti početak divnog novog rata.

Nešto pozitivno u Trumpovoj dominaciji: Njegove prijetnje će utjecati na sljedeće faze sporazuma o oslobađanju talaca. Postoje cijenjeni komentatori koji vide rupe u sporazumu koje bi mogle omogućiti Hamasu da pobjegne izvođenjem konačnih poteza oslobađanja. Čini se da će u ovom trenutku Trampov efekat ići u našu korist. Da li sporazum koji će uključivati ​​okončanje rata i oslobađanje svih talaca nagovještava smjer američko-iranskih pregovora? To je razumna mogućnost. Ali trenutna sporazumna afera predstavlja Trumpa u drugačijem svjetlu. Izgubio je dio svog kredibiliteta.

Like Then

“Od 1948. nisu nam dozvolili da ostvarimo potpunu pobjedu”, optužio je Jicak Rabin Amerikance već 1975. godine, u onome što se čini kao da je rečeno ovih dana. Čak ni promjena administracije u Washingtonu ne pokazuje očekivanu promjenu.

Onaj koji je bez inhibicija definisao sumnjivu ulogu Amerike u sukobima Izraela sa arapskim svijetom bio je Rabin. Osnivač je žanra političkog ili vojnog vođe koji je prije svega komentator. Početkom 1975. godine, sasvim na početku svog premijerskog mandata u godinama nakon Jom Kipurskog rata, razgovarao je s američkim novinarom. Pronašao sam citate u Državnom arhivu i nejasno je da li su Rabinove riječi citirane u američkim publikacijama.

„Rat je zaista izbio iznenađeno“, rekao je on, „ali uprkos tome, bili smo u poziciji da smo mogli da izvršimo preventivni vazdušni napad. Ovaj napad nismo izveli iz jednostavnog razloga – da ne bismo pronašli mi smo bili odvojeni od SAD-a. U proteklih 26 godina Izrael je bio ograničen u svojoj upotrebi vojne moći da okonča sukob sa Arapima na normalan način na koji je Izrael mogao da okonča sukob znači, ali od 1948. nisu nam dozvolili da ostvarimo potpunu pobjedu i stoga, iako pobjeđujemo na bojnom polju, nemamo moć da svoje pobjede pretočimo u komplementarne diplomatske aranžmane na ivici vojnog kolapsa.

“Dr. Henry Kissinger i SAD spasili su Egipćane više nego SSSR. Američka strategija je bila da se u očima Anwara Sadata pokaže da su egipatski interesi u Washingtonu, a ne u Moskvi. I Izrael je morao platiti cijenu… Pustili smo 3. armije i učinio teritorijalne ustupke na zapadnoj obali kanala i odrekao se dijela teritorije na istočnoj obali.

Perzijski šah se u svojim posljednjim danima sastao u Meksiku s bivšim predsjednikom Richardom Nixonom. To je bilo već nakon šahovog pada i nekoliko godina nakon Nixonove ostavke. “Šah mi je rekao da ono što ga brine u američkoj politici nije da li su SAD za ili protiv njega”, citirao je Nixon, “već nesigurnost koja je karakterizirala američku politiku. Nema ništa gore kada se suočite s radikalnim revolucionarima od neizvjesnosti u podršku koju imate.

“U jednom trenutku postoje američke deklaracije javno i privatno u kojima se govori o apsolutnoj podršci. Sljedećeg dana – curenje iz visokog izvora koji govori da se zvaničnici srednjeg nivoa sastaju s Homeinijem, čiji je cilj svrgavanje šaha. Drugi dan i više curenja informacija o tome da su SAD spremne prihvatiti bilo koju vladu formiranu u Teheranu ako šah napusti Iran. Učinak svih ovih stvari je ohrabrenje njegovim neprijateljima, a istovremeno i slabljenje potiskujući duh svojih pristalica, ono što se dogodilo sa šahom, a tako je shvaćeno na Bliskom istoku i u svijetu općenito – da je opasno biti prijatelj Amerike, a s druge strane – isplati se biti njen neprijatelj. .”

Nixon je rekao da je šah u medijima izrazio zbunjenost liberalnim Jevrejima, koji su ga oštro kritikovali kao reakcionara. „Nije mogao da razume ovo – pošto je bio jedini prijatelj Izraela u regionu“, a takođe je pomagao Izraelu i SAD u snabdevanju gorivom.

Rabin i Nixon, koji su se jako svidjeli, svojim riječima opisuju i trenutnu stvarnost. Nejasno je da li Trump suštinski signalizira promjenu.