Ovo je Gaza koju većina Palestinaca želi da znamo i pamtimo – simbol kolektivne snage i otpora.
Nakon svakog izraelskog rata u Gazi, pojavljuju se brojni narativi. Neki tvrde pobjedu za jednu stranu i poraz za drugu, dok drugi – svjesno ili nesvjesno – pokušavaju da iskoriste posljedice u svoje svrhe.
Ovo posljednje nije uvijek podlo, jer su humanitarne nesreće koje proizlaze iz izraelskih akcija neosporne – posebno zato što Izrael i njegovi saveznici često koriste pomoć Palestincima kao cjenkanje za političke ustupke ili za vršenje pritiska na pojas i njegovo vodstvo.
Ova dinamika često rezultira iskorištavanjem palestinske patnje za prikupljanje sredstava, ponekad od strane organizacija s visokim režijskim troškovima, ostavljajući nezavisne istraživače zbunjenima zbog neslaganja između prikupljenih i dodijeljenih sredstava.
Uz to, Gazi nedostaje nezavisna komisija koja bi pratila sva primljena sredstva i njihovu upotrebu, što povremeno dovodi do kontroverzi i javnih optužbi.
Eksploatacija Gaze
Međutim, ovo je tema za drugu raspravu. Ovdje se radi o prikazivanju žrtava Gaze – posebno djece – bez dostojanstva ili poštovanja njihove privatnosti, a sve u ime pomoći palestinskim žrtvama.
Tokom posljednjeg izraelskog napada na Gazu, očaj mnogih palestinskih porodica, suočenih s glađu i istrebljenjem, naveo ih je da traže pomoć od međunarodnih donatora, često se obraćajući online platformama za donacije.
Mnoge od ovih ličnih prikupljanja sredstava bile su, naravno, legitimne, jer je Gaza u potpunosti gurnuta preko granice gladovanja. Ipak, pojavili su se i sumnjivi računi koji su prikupljali novac za pojedince – stvarne ili izmišljene – koji nisu potražili pomoć.
Možda će budući istraživači otkriti kako su Gazu iskorištavali internetski profiteri i utvrditi kako regulirati takve prakse.
Oklevali smo da pokrenemo ovo pitanje tokom rata, strahujući da bi jedan pogrešan korak mogao imati strašne posljedice za pojedinca ili porodicu. Sada kada je potpisan prekid vatre, ključno je da se razgovor otvori za razmatranje.
Reclaiming the Narrative
Posljednji izraelski rat u Gazi nije bio običan, ali tada nijedan prethodni rat nije bio ništa drugo do destruktivan i smrtonosan. Za Izrael je to bio genocid—rat koji je imao za cilj istrijebiti stanovništvo Gaze kroz masovna ubistva i protjerati preživjele u Egipat.
Zahvaljujući legendarnoj postojanosti otpora Gaze i nepopustljivom duhu njenog naroda, Izrael je propao. Kao što je rekao izraelski pisac David K. Rees: “Prvi put je Izrael upravo izgubio rat”
Ovo je Gaza koju većina Palestinaca želi da znamo i pamtimo – simbol kolektivne snage i otpora. Nadaju se da ova poruka može odjeknuti širom svijeta, ne samo da bi uzdigla središnji položaj Gaze i Palestine u svim političkim diskursima, već i da bi inspirisala potlačene grupe na globalnom nivou da se bore za svoja prava bez izvinjenja.
Nažalost, iako ponekad razumljivo, tu poruku mnogi ne žele da promovišu.
Mnogi će i dalje Palestince doživljavati samo kao žrtve. Iako ovaj narativ može smatrati Izrael odgovornim za svoj genocid, on ne prepoznaje agenciju koju su Palestinci zaslužili i zaslužuju.
Međutim, ponekad, ovo gledište može biti razumljivo, posebno u dobrotvornim svrhe, gdje se mora riješiti hitna potreba za pomoći. Ipak, moguće je uspostaviti ravnotežu – između zadovoljenja hitnih potreba žrtava i poštovanja njihovog dostojanstva, otpornosti i kolektivne moći.
Ne Hapless Victims
Mora se okončati eksploatacija Palestinaca, posebno njihove djece, kao alata za prikupljanje sredstava. Djecu Gaze, od kojih su mnogi amputirani, ne bi trebalo paradirati na najponižavajući način da se apeluje na bogate donatore. Svijet već zna šta je Izrael učinio palestinskom narodu – posebno djeci iz Gaze, koja pate od najveće stope dječijih amputacija u svijetu.
Ovo ne znači poricanje patnje. Ponosni smo i poniženi na svako palestinsko dijete – bilo da je stradalo, povrijeđeno, amputirano ili emocionalno zaraženo. Međutim, umjesto da ih prikazujemo kao bespomoćne žrtve, moramo ih slaviti kao pjesnike, umjetnike, reportere i predstavnike njihovog naroda.
Došlo je vrijeme za novi narativ, suštinski drugačiji od onih koji su se pojavili nakon prethodnih ratova. Novi narativ mora pozicionirati Gazu kao srce palestinske borbe, kao model za čovječanstvo i kao središnji put za oslobođenje Palestine – koji se, zahvaljujući Gazi, sada čini bližim nego ikad.
Ne pomozi Izraelu
Izdati ovu činjenicu znači izdati Gazu i sve njene žrtve. Narativ samo za žrtve koji ignorira širi politički kontekst rizikuje da poništi rezultate palestinskog narodnog otpora u Gazi i nenamjerno pomogne Izraelu da ponovo uvede strahom vođen diskurs. Nakon 15 mjeseci nemilosrdnog genocida, Izrael nije uspio uliti strah stanovništvu Gaze—i ne smije uspjeti da je obnovi.
Da, ne smijemo štedjeti napore da pomognemo Gazi da se obnovi i obnovi svoju istorijsku ulogu vođe palestinskog oslobodilačkog pokreta. Ali to moramo učiniti sa osjećajnošću, suosjećanjem i iznad svega, poštovanjem prema Gazi i njenim žrtvama bez premca.
– Ramzy Baroud je novinar i urednik The Palestine Chronicle. Autor je šest knjiga. Njegova posljednja knjiga, koju je zajedno uređivao sa Ilanom Pappeom, je “Naša vizija za oslobođenje: angažirani palestinski lideri i intelektualci govore”. Dr. Baroud je nerezidentni viši istraživač u Centru za islam i globalne poslove (CIGA). Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net
