Na: Salman Rafi Sheikh
Predsjednik američkog predsjednika Donalda Trumpa planira očistiti Gazu naroda Palestine, čije rođenje prema zemlji se vraća milenijuma, teško je neočekivano. Dok je u Izraelu krajnje pravo jubilant, arapski se pridružio Palestincima, uključujući Hamas u rijetkoj emisiji jedinstva da odbaciju šestero–arapski ministarsko sastanak održan u kairu na zahtjev Egipta 1. februara.
Trump se danas sastao sa izraelskom liderom Benjamin Netanyahu da nacrta plan za premještanje američkih interesa u Gazu da ga preuredi kao međunarodni mediteranski grad – uvijek nekretnine – s Palestincima koji su se premjestili u Egipat i Jordan. Taj plan u stvari pokazuje da, dok bi moglo postojati prekid vatre, vatra je vjerovatno daleko od prestanka. U stvari, novi požari mogu prouzeti prije nego što je kasnije ako se ovaj plan stavi u pokret.
Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (i Katar) suočavaju se sa perspektivom glavnih unutrašnjih poremećaja ako proširuju podršku Trumpovim planovima ili čak odobrene potpore. Sve su ove države istovremeno osjetljive na sile islamističkih džihadija. Njihovo kolektivno napuštanje Palestine jamče povoljne uvjete da džihadistima na njih nadvlada ratove. Stoga, ako prihvate Trumpov plan, oni rizikuju mnogo novih oblika sukoba unutar svojih granica i širom regije. Nedavna pobjeda islamista u Siriji moćan je pokazatelj onoga što bi se moglo dogoditi.
Dalek desni izraelski ministar financija, Bezalel Smotrich, opisao je Trumpov plan kao “odličan”, potvrdivši njegovu aktivnu saradnju sa Netanyahu da ga izvrši. “Ohrabrujuća migracija je jedino rješenje koje će postići mir i sigurnost, a dugoročno ublažiti patnju stanovnika Gaze”, rekao je Smotrich tokom sastanka parlamentarnog bloka njegove verske partije Ciionizma. Trump stoga pada na cionistički san. Smotrich je u izjavi već pojavio već 2023. godine da je “ono što treba učiniti u GAZA Strip-u da potakne emigraciju”, dodajući da će “ako u Gazi iznosi 100.000 ili 200.000 Arapa, a ne dva miliona, a ne dva miliona, a ne dva miliona “Dan nakon” izgledat će drugačije. “Nedavno je i zanemario i zanemarivanje” slabe opozicije iz Egipta i Jordana “.
To je bilo istinito do pre nedelju dana kao što su snažne arapske države zadržale svoju tišinu i pažljivo izbacile svoje položaje. Međutim, u pismu upućenoj američkoj državnoj sekretarci Marco Rubio, pet arapskih ministara vanjskih poslova Jordana, Egipta, Saudijske Arabije, Katara i UAE koji su se protivili planovima da prisiljavaju ljude iz Gaze iz Gaze. Njihova zajednička izjava rekla je da “potvrđujemo svoje odbacivanje [any attempts] Da bi se kompromitirali neosjetljive prava Palestina, bilo putem rješavih aktivnosti ili deložacije ili prilog zemljišta ili preko puštanja zemljišta od svojih vlasnika … u bilo kojem obliku ili u bilo koje okolnosti ili opravdanja ili opravdanja. “
Mogu li se arapske države odoleti?
Mnoge od ovih arapskih država su u teškoj poziciji da zapravo nude jaču opoziciju. Jordan, na primjer, značajno ovisi o SAD-u za svoj opstanak. Nakon Izraela, to je drugi najveći primatelj američke pomoći u regiji, primajući gotovo 1,7 milijardi američkih dolara godišnje. Egipat je treći najveći, primajući gotovo 1,5 milijardi američkih dolara. Trump ih je nazvao kao dvije moguće destinacije za ljude Gaze jer se lako mogu iznuđivati u podnesak.
Saudijska Arabija, u posljednjih nekoliko mjeseci pokušava pregovarati sa SAD-om, uključujući Saudijsko priznanje Izraela u zamjenu za odbrambeni pakt sa SAD-om, uključujući odredbu za Saudiju za razvoj svog civilnog nuklearnog programa. Sa Trumpom je sada na vlasti, saudijske elite koje su vodili Muhammad Bin Salman (MBS), u njemu se u njemu vide mnogo poslaniji američki predsjednik nego što je Joe Biden okrivio za ubijanje Jamala Khashoggi-a i htio da pretvori Saudia u stanje “Parijah” prije nego što se poželi isključen u rafalu realpolitika. Ali s Trumpom koji se gura za etnički čišćenja Gaze, sada se sama suočava sa usklađenim pritiskom za kompromitiranje njihove podrške dvodržanom rješenju, što je ujedno i jedan od ključnih preduvjeta za saudijsko priznanje Izraela u okviru Abrahamskog sporazuma.
Prošlog avgusta, MBS su nam rekli zvaničnike da se suočava sa prijetnjama svom životu nad SAD-om, gurnutog za posao sa Izraelom. Iako su mnogi vidjeli u ovoj izjavi pokušaj povećanja njegove pregovaračke moći u odnosu na SAD, također se malo negira prisustvo hardlinera unutar Saudijskog, emirati i katarija. Saudijski sultan posebno se suočava sa pobunom iz svoje porodice – ne samo zato što ga je njegov otac povišen na štetu onih koji su u sukcesiji, ali i zbog takozvanog “mekog” pristupa prema Izraelu. Izvještaji su naveli iz početka da je MBS-ov porast na vlast bio vrlo skup mnogih unutar svoje porodice u smislu njihovog relativnog političkog statusa. Strahovi se da aktiviraju porodične političke linije greške u porodici slažući se sa Trumpovim planovima.
Ulje kao pregovarački čip?
Najveće oružje arapskih država je ulje. Mogu li ga koristiti kao instrument vanjske politike za izgradnju kolibuture na SAD-u? Prijetnja da nametne embargo nafte na zapadu 1973. godine, kada je tadašnji – osam članova organizacije izvoznih zemalja izvoza nafte (OPEC) donijelo globalnu ekonomiju na zaustavljanje privremenim zabranom izvoza nafte iz arapskih zemalja Sjedinjene Države i druge zemlje koje su podržale Izrael tokom rata Yom Kippur.
Ali to nije 1973. Političke elite u današnjeg arapskog svijeta previše su duboko integrirane sa zapad kako bi se omogućilo takav manevar. Većina vladajućih porodica ne samo da imaju ulaganja u Evropu, već i skupe posjede u obliku nekretnina, infrastrukture, tehnološkog i energetske kompanije, vođene atraktivnim procjenama i potrebom za diverzifikacijom njihovih portfelja. Katar posjeduje Harrods, luksuzna trgovina u središnjem Londonu, a ima uloge u zračnoj luci Heathrow. Saudijci su s druge strane uložili milijarde u fudbalski lige. Njegov fond za javne investicije posjeduje udjel u Amazonu, Walmart, Uber tehnologiji, zabavu uživo, Ermenegildo Zegna NV i Opcije ugovore za PayPal, Meta platformu, Microsoft, napredne mikro uređaje i NVIDIA. U igri tit-for-tat, zapad je teoretski govorio, iskoristio te interese, baš kao što je zapad učinio s Rusijom smrzavanjem svojih sredstava i korištenjem ih za pomoć u Ukrajini.
Što arapske države još uvijek mogu učiniti da iskorištavaju postojeće anti-američke osjećaje širom svijeta, uključujući u Kini i Rusiji, a oba od njih prezentiraju neviđene izazove u SAD za globalni primat. Iran, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati su članovi BRIKS-a i članstvo u Saudijskoj Arabiji čeka se, predstavljajući zamah od zapadne diplomacije
Trumpove akcije koje uključuju tarifno nametanje čak i na američkim saveznicima i njegovim zahtjevima članica NATO-a da povećaju svoju odbranu potrošnju na 5 posto njihovog BDP-a destabilizira se transatlantski savez. Ako ove države mogu mobilizirati međunarodno političko mišljenje i održavati unutrašnje jedinstvo – nešto što je do sada vidljivo u pismu koje su napisali američkom državnom sekretaru – to bi moglo gurnuti adut administraciju na stražnju nogu. Njihov neuspjeh u to učinit bi rezultiralo da se na Bliskom Istoku spuštajući u više sukoba u mjesecima i godinama koje dolaze.
Dr Salman Rafi Sheikh je docent politike na Lahore Univerzitetu za upravljanje menadžmentom (lumi) u Pakistanu. Dugo je doprinositelj na međunarodnim poslovima Asia Sentinel.
